Home
TrueFaith Weblog [entries|archive|friends|userinfo]
TrueFaith Weblog

[ website | TrueFaith web site ]
[ userinfo | livejournal userinfo ]
[ archive | journal archive ]

Savremena Inkvizicija [Jun. 24th, 2006|06:33 pm]

Zaostavstina spisa Elene Vajt zajedno sa Generalnom Konferencijom Adventista Sedmog dana je zapocela svoju kampanju sa ciljem da preuzme kontrolu nad www.ellenwhite.org od njenog legalnog vlasnika. 17. Aprila ove godine katolički advokat koji zastupa Generalnu Konferenciju SDA podneo je krivičnu prijavu protiv pomenutog sajta. U prijavi se ističe na pravo kopirajta koje je prekrseno upotrebom imana „Elen Vajt” u domenu ovog sajta. Vlasnik ellenwhite.org uz pomoć advokata namerava da se bori protiv Korporacije Adventista SDA. U tu priliku Dirk Anderson (vlasnik sajta) je izjavio:

„Ono što mi ovde imamo je primer zloupotrebe u najgorem smislu. Imamo jednu mocnu multi-milijardersku religioznu korporaciju predvodjenu od strane birokrata koji se ponasaju kao da imaju Bogom dano pravo da nam govore šta mi trebamo verovati o Elen Vajt. Njihov nemilosrdni napad na mene, moju asocijaciju i sajt ellenwhite.org pokazuje njihovu nameru da progone i ucutkuju bilo koje suprotno mišljenje. Zbog sopstvenog trenda silaska na dole ove ”crkve„, oni sada pokazuju svoje pravo lice u progonu svojih disidenata na način koji je identican kultu Sajentologije. Takođe puno je ironije u tome da oni koji se toliko zale na neprevedan stav Rimokatolicke crkve tokom srednjeg veka, sada kreću istim stopama u pokušaju da onemoguće slobodu govora. U mracno doba dželati i tamničari su bili instrumenti papske samovolje. Danas u nasem ”prosvetljenom„ dobu, dobro plaćeni advokati postaju oružje u rukama religiozne birokratije. Ali cilj je isti. Ućutkati svu opoziciju i učiniti sebe ”jedinim izvorom istine„. Mi se sa time nećemo pomiriti.!”

Inace, Zaostavstina spisa Elene Vajt kontaktirala je i druge sajtove i upozorila ih na posledice.

Bratu Dirku sa kojim saradjujemo zelimo da istraje u borbi za istinu i ne popusti pod savremenim inkvizitorima

Link1 comment|Leave a comment

Gorka činjenica [Jun. 23rd, 2006|11:06 pm]
Kako se žrtvuje „etika i poštenje” kada se propovedaju „izmišljotine” i „fabrikacije” objašnjava profesor adventističkog Andrews univerziteta dr Ranko Stefanović:

http://www.hac-beograd.org/audio/2006-05-20-RankoStefanovic-AdventistickoTumacenje666.mp3

Istu tu laž koju razotkriva prof. Stefanović i dalje otvoreno propoveda poznati adventista Mark Finli, podpresednik Generalne Konferencije SDA:

http://www.revelationofhope.com/outlines/sermon_23_w.pdf

Očigledno, važnije mu je da li se roba „prodaje” od toga koliko je istinita...

Koliko još ima takvih „gorkih činjenica” u Adventizmu?
LinkLeave a comment

Izvor teologije [Jun. 8th, 2006|06:33 pm]

Nije "pravilan način razmišljanja" uzrok "ispravnih pobuda", već upravo obrnuto. Ljubav je izvor teologije, a nije teologija izvor ljubavi. Biblija kaže - "Bog je Ljubav", a ne "Bog je teologija". Naše upoznavanje Boga ide kroz delotvornu ljubav. Ne kroz apstraktnu imenicu, nego kroz glagol - "voleti". I upravo ta dislokacija autoriteta i izvora jeste glavna stvar koju Pravoslavni zameraju Zapadu, svima podjednako i Rimokatolicima i Protestantima. Rimljani su sav autoritet prebacili na papu, protestanti generalno na Pismo, a Adventisti su ga još dodatno fokusirali na Dekalog. Pravoslavni smatraju da je upravo o tome pisao apostol Pavle kada je govorio o "slovu smrti ... ispisanom na kamenu" - o izvoru vere koji je izbačen iz "mesanog srca" i prenesen na nekakav "spoljni" izvor. I onda imamo puno problema, jer smo prinuđeni da onoga ko ne "misli isto kao mi" proglasimo za "neprijatelja istine", "neiskrenog" i tako dalje. Ako je "večni i savršeni moralni zakon" napisan negde izvan čovekove ličnosti i njegove zajednice sa Bogom, onda dolazimo do takvih problema.

Za nas je vrhovni autoritet i izvor vere - Hristos i samo Hristos. Cilj i smisao našeg života jeste da na "mesanim daskama srca" kroz delotvornu veru ispišemo Jevanđelje Hristovo. Jedan veliki učitelj pravoslavne Crkve rekao je - "pravi teolog je onaj ko se dobro moli i onaj ko se dobro moli je pravi teolog". Među našim svetim ocima ima ljudi koji su različito razmišljali o nekim temama, čak se u veoma važnim pitanjima nisu slagali. Za zapadnjake je to nezamislivo - nisu se slagali, a obojica "sveti". Kako je to moguće? Zar to ne znači da jedan "nije bio u pravu"? Onda on ne može biti "svet". Pravoslavni u tome ne vide ništa čudno. Ljudski um je ograničen, naročito dok smo još na ovom svetu. I Petar je "imao pogrešno mišljenje" što se tiče neznabožaca, pa ga je Pavle ukorio. Ali isti taj Pavle kada treba da se donese vrhovna odluka, odlazi kod Petra i Jakova u Jerusalim. Jer suština jeste u zajednici ljubavi iz koje izvire sve ostalo. Večni i savršeni moralni zakon jeste upravo Hristos kao ličnost koja objedinjuje u sebi večnog i savršenog Boga i čoveka od krvi i mesa. Ako pođemo od te zajednice koja nam se otkrila u Hristu, onda nam je jasno da između Boga i čoveka ne stoji nikakav "umni posrednik", nikakva "spoljna pravila", već je ona neposredna. Ako imamo tu zajednicu, mi onda možemo da je objašnjavamo (teologija). Iz zajednice poizilaze objašnjenja, a ne iz objašnjenja zajednica.

Svako dobro želi vam,
Urednik

LinkLeave a comment

Protestantizam i Pravoslavlje [May. 8th, 2006|11:09 pm]
Protestanti generalno vrlo malo znaju o Pravoslavlju zbog jednog istorijskog problema. Protestantizam je nastao kao reakcija na određena učenja i praksu kod Rimokatolika, pa je samim tim (nažalost) veliki deo svoje teologije zasnovao na negiranju RKC i čitavi sistemi su izgrađeni nasuprot njihovim greškama. Ako i zanemarimo pitanje koliko je ispravno hrišćansku teologija zasnivati na negiranju bilo čega ili koga, pošto od Hrišćana očekujemo da uvek budu pozitivni i afirmativni, a ne suprotno (pogledajte razliku Hristovog i farisejskog nastupa u Jevanđeljima ili savete apostola Pavla Jevrejima i neznabošcima), ostaje utisak da je Protestantizam u celini zapravo pod izuzetnim uticajem RKC što je svojevrsna ironija. Često su učenja Protestanata samo "negativ" učenja RKC, a ako je na originalu slike nešto ružno, na negativu obično bude još ružnije. Trebalo je ispraviti sliku, a ne praviti njen negativ...

Dakle, istorijske okolnosti su bile takve (Otomansko Carstvo itd.) da su rani Protestanti imali vrlo malo kontakta sa Pravoslavljem (zapravo samo jedan ozbiljniji kontakt, što je veoma zanimljivo pročitati ovde) i ta je nesrećna istorija ostavila kod Protestanata na zapadu trajni utisak da je Pravoslavlje samo "egzotična varijanta Rimokatolicizma". Protestanti su smatrali, a i dan danas mnogi smatraju, da su njihovi argumenti u raspravi sa RKC ujedno i dovoljni argumenti u razgovoru sa Pravoslavnima. I tu nastaje problem, koji leži u tome da Zapad (podrazumevam ovde i RKC i Protestantizam) govori sasvim drugačijim jezikom od Istoka. Ne samo da daje različite odgovore, već postavlja sasvim drugačija pitanja. Npr. pitanje "nepogrešivog autoriteta" koje dan danas dominira na Zapadu (što je RKC "rešila" institucijom Papstva, a Protestanti principom Sola Scriptura) na Istoku praktično nikada nije ni postavljeno. I kada zapadni Hrišćanin postavi Pravoslavnima pitanje, jedni ga uopšte ne razumeju, a drugi razumeju pogrešno. Tek u poslednje vreme su Pravoslavni teolozi uspeli da te razlike premoste i zapadnim jezikom donekle izraze istočnu misao, ali je taj proces još uvek u toku (na primer, ovaj članak to ilustruje: "Autoritet Biblije"). Odatle mnoge besmislene i besplodne rasprave. Moglo bi se sada puno pisati o poreklu te razlike itd. ali je to druga tema.

Na primer, kada se radi o ovde aktuelnom pitanju "subota-nedelja", spolja gledano situacija je prilično jasna - isto kao i RKC, Pravoslavni se okupljaju nedeljom, imaju donekle slično bogosluženje, ne rade nedeljom i to je to. Međutim, kada se uđe dublje u problem nailazimo na velike i zanimljive razlike. Jedna od nesuglasica RKC i PC (koja je između ostalog došla do izražaja pri Velikom Raskolu u XI veku) jeste - Rimokatolici poste subotom i smatraju subotu danom žalosti, Pravoslavni sasvim suprotno ne poste subotom i smatraju subotu sedmičnim praznikom. I to se tada navelo kao veoma ozbiljna primedba. Jer je nedelja na zapadu proglašena za "hišćanski šabat" i direktno prebačena na četvrtu zapovest Dekaloga, od čega se nama diže kosa na glavi. A evo i zašto.

Za nas je subota dan "očekivanja", a nedelja dan "ispunjenja". Subota je "dan sedmi", nedelja je nešto sasvim novo - "dan osmi". Kao što je Gospod šest Dana stvarao Svet, a u sedmi počinuo, tako je Hristov dolazak "novo Stvaranje" u kojem je Bog još jednom delovao na stvoreni Svet. I to puno uzvišenije nego u prvih šest dana, jer je sada sam uzeo obličje tvorevine i postao Bogočovek Hristos. Mi Hristov dolazak doživljavamo doslovno kao "Dan osmi" u smislu Dana Postanja. Za nas je Jevanđelje doslovno nastavak knjige Postanja gde Jovan 1 zapravo znači - "i opet reče Bog - ja sam Hristos, Sin Boga Živoga. I bi veče i bi jutro, Dan osmi". Tako da mi živimo u "novom Danu" i "novom Svetu". U tom smislu, subota je za nas radosni praznik - uspomena na prvo Stvaranje, ali i nedelja takođe simbol drugog Stvaranja - Hristovog Vaskrsenja. Oba ova sedmična dana imaju svoj duboki smisao i zajedno predstavljaju skladnu celinu. Proglasiti nedelju za "šabat", sedmi dan iz Starog Zaveta izvrće naglavačke ceo naš pogled na Bibliju i Hrišćanstvo uopšte.

Svako dobro
LinkLeave a comment

Fokus hrišćanske vere [May. 7th, 2006|11:31 am]
Vera u Hrista je pokretač celog našeg bića. Međutim pitanje je kakav pristup toj veri imamo. Prvi način je "odozgo-nadole" - poverovao sam u Hrista, ok. Da vidim šta on od mene traži - to, to, to i to. Napravim spisak "obaveza" i od tada pa nadalje je tu fokus mojeg života i vere (koja to više nije). Mnogi Hrišćani u svim zajednicama padaju u ovu zamku da veru svedu na "to-do list" i fokus prebace sa živog Hrista na mrtvo slovo na papiru (ili kamenu, kako hoćeš). I tu je njihova duhovna smrt, jer je to religija fariseja, koji su svoj "to-do list" branili od Hrista tolikom žestinom da su vikali "raspni ga, raspni!". Vera fariseja je najgore idolopoklonstvo - "niko ne sme da nam dira listu!". Čak ni Tvorac i Spasitelj...

Pravi hrišćanski pristup jeste "odozdo-nagore". Dakle, poverovao sam u Hrista, zavoleo ga svom dušom svojom iznad svega, više od samoga sebe, i želim da mu se približim i približavam svakoga dana. Ne samo u ovom životu, nego u čitavoj večnosti, jedini smisao mog postojanja i moje ličnosti jeste da se svakoga dana još za milimetar približim svome Spasitelju i Tvorcu. I onda, iz te ljubavi, koristim sve što mi na tom putu pomaže. Tako "zapovesti i zakoni" više nisu sami sebi cilj, nego lestvica koja mi služi da se penjem ka Hristu. Fokus nije na lestvici, nego na Cilju kome ona vodi. Nije mi cilj da se popnem do četvrtog ili desetog stepenika, nego da se popnem na sam vrh. Ako mi sedmični neradni dan na tom putu pomaže - odlično. Koristim sedmični neradni dan da se još malo približim Hristu. Ali ne služim ja danu, nego on služi meni. Jer nije čovek stvoren subote radi, nego subota čoveka radi. Taj mi je dan samo pomoć i jedan stepenik na putu ka Hristu, a ne sam po sebi "svet" jer onda postaje idol.

E tu je vidiš problem. Jer dolazimo u iskušenje da od te lestvice koja je samo pomoćno sredstvo napravimo idola, zlatno tele. I da onda obožavamo tog idola i divimo mu se i čitavu svoju veru i ljubav fokusiramo na sporedne stvari. Zbog toga mnogi Hrišćani kada poveruju u Hrista u prvom trenutku budu oduševljeni i ispunjeni radošću, a kasnije im vremenom ta radost opada i nakon nekoliko godina postanu tužna i dosadna zakerala bez trunke ljubavi u sebi. Zato što su izgubili pravi fokus - izgubili iz vida Hrista i na njegovo mesto postavili "to-do list", tj. "spisak obaveza". I svakog jutra kada se probude, oni prvo pogledaju na taj spisak da vide šta mogu da štikliraju kao "ispunjeno", a šta su (po stoti put) "omanuli"... Tužan je takav život i bedan.

Svakog jutra kada se probudimo treba da skočimo iz kreveta i da zapitamo "gde je Hristos?".

Tamo! Idemo.
LinkLeave a comment

(no subject) [Feb. 22nd, 2006|07:49 pm]
Pomaže Bog dragi posetioci,

Želja da sajt TrueFaith što bolje ispuni svoju svrhu - potragu za istinom - dovela nas je na ideju da se posetiocima obratimo i na ovaj način. Potraga za istinitom verom u naše vreme nije nimalo lak posao, jer kako vreme odmiče i sve se više bližimo Hristovom drugom dolasku, sve je više "lažnih proroka koji su izašli u svet" (1.Jovanova 4:1) kao što je i Hristos svojim učenicima unapred rekao:

"Tada ako vam ko reče: Evo, ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte. Jer će se pojaviti lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izabrane."
(Matej 24:23,24)
 
 
Vidimo da se ove reči u naše vreme ispunjavaju na najstrašniji način. U mnoštvu verskih zajednica, od kojih najviše ima upravo Hrišćanskih, prosečnom čoveku je veoma teško da se snađe i prepozna ko zaista govori istinu. U svakoj od njih puno mudrih glava, načitanih teologa, nas uverava da je baš njihova zajednica upravo jedina ispravna Crkva Hristova i to objašnjava svako na svoj način - što je za mnoge vrlo uverljivo, za druge je potpuno nelogično. Da se sve te razne teologije prouče i uporede potrebno je nekoliko života, tj. vreme koje niko od nas nema. Zato, i ovaj naš trud je pokušaj da se bar jedan od tih problema razjasni i učini svima dostupnim.

"Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razumnih, a otkrio si bezazlenima."
(Matej 11:25)

 
Gospod Isus Hristos neka nam se na tom putu svima smiluje i pomogne.
 
Srdačno vaš,
Urednik

Link3 comments|Leave a comment

navigation
[ viewing | most recent entries ]

Advertisement